Samo ljudi vjere vide Božje svjetlo
4. srpnja 2021.
14. NEDJELJA KROZ GODINU (B)
Današnji evanđeoski izvještaj – kratak je i bez okolišanja. Isus pokušava ostati vjeran svome poslanju i u svom zavičaju, no nevjera njegovih zemljaka to mu onemogućava.
Sve je dobro započelo. Učio je u sinagogi, kao i drugdje. Mnogi su se divili njegovim riječima, njegovoj mudrosti i
njegovim čudesima. To ih je divljenje dovelo do sasvim opravdanog pitanja: Odakle njemu ovo? Da su u svojoj nutrini dopustili dirnuti se tim pitanjem, dali bi u svom srcu mjesta Duhu Božjemu, pa bi ih to pitanje dovelo do dubljeg odnosa s Isusovom osobom.
No, stanovnici Nazareta ostaju s tim pitanjem na površini. Oni poznaju Isusa samo kao drvodjelca iz Josipove radionice. Njegova je prisutnost uobičajenog i obiteljskog karaktera. Taj čovjek, koji sada stoji među njima i kojega poznaju od djetinjstva, uopće se ne slaže s predodžbama koje oni imaju o proroku i čovjeku Božjem.
Isus, sa svoje strane prihvaća takvo njihovo držanje, a ipak je, zbog njihove sumnje i nevjere, razoružan, nesposoban učiniti čudo.
Ta nas zgoda opominje kako je lako čovjeka sputati i onesposobiti ga da pozitivno misli i djeluje, samo zato što se u njega nema povjerenja ili mu se prilazi s predrasudama. Koliko ugušene energije, obeshrabrenja, razorene nade i radosti ide na račun našega tvrdog i neprimjerenog suda o ljudima, pa čak o ljudima koje volimo i koje, čini nam se, poznajemo.
Očigledno je: Bog se, da bi nam progovorio, ne služi ljudima koji bi bili izuzeti od uobičajenog, nego ljudima koje mi svakodnevno susrećemo.
Božju prisutnost smijemo iskusiti u susjedima, bolesnicima, gostima, prijateljima, pa čak i u slabima i "zaostalima". Susret s drugima i drugačijima može postati trenutkom te prisutnosti, ako je naše srce otvoreno i raspoloživo. Jer Bog, da bi dobio ljudski oblik, treba tebe i mene. (pek)
