Potvrda - Krizma
Osobna potvrda pripadnosti Kristovoj obitelji
Roditelji rastu i razvijaju se zajedno sa svojom djecom. Od samih početaka nastoje u svojoj djeci razvijati samostojnost i odgovornost. Taj razvitak Crkva prati sakramentima, poglavito sakramentom krizme. Krizma je u tijesnoj svezi s krštenjem; ono što je zastupanjem roditelja i kumova otpočelo, od tada mladi ljudi trebaju dalje sami njegovati. Nitko nije rođen kao kršćanin; svatko mora na svoj način kršćaninom postati.
Danas se češće raspravlja o dobi krizmanika. Puno nam toga govori, da dijete nije sposobno shvatiti odgovornost dok je još maleno. Mnogi od mladih, koji su „premladi“ potvrđeni, propustili su stoga priliku da zrelo koračaju i rastu u vjeri.
Prilikom primanja krizme mladi susreću biskupa, prvog dušobrižnika mjesne Crkve. On nastavlja ono, što je krštenjem počelo; nitko nije kršćanin sam za sebe; svaki kršćanin dobiva od Boga svoju posebnu i nezamjenljivu zadaću; istodobno dobiva i snagu Duha Svetoga, da može javno i životno svjedočiti svoju vjeru.
Kao znak posebnog odabira, biskup znakovito polaže ruke na krizmanika i maže ga uljem, smjesom maslinova ulja s balzamom. To se ulje koristi također i pri krštenju i pri svećeničkom ređenju; a prije je bilo znakom služenja kraljeva i proroka.
Kao i krštenje, tako se i Krizma može primiti samo jedanput. I jedan, i drugi sakrament utiskuju neizbrisivi pečat te time potvrđuju da čovjek zauvijek pripada Bogu. Biskup stoga kod krizme izgovara ove riječi: „...Primi pečat dara Duha Svetoga!“ Time je potvrđenik zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da želi, i da će nastojati biti, dobar vjernik. Tako se potvrđenik može potpunije i osobnije uključiti u život Crkve. (pek)
> Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine roditeljima krizmanika