Sprovod

Kralju vjekova kojemu sve živi *

Svako ljudsko biće umire "na svoj način". Najvažnije nam je da nam naši dragi preminu izmireni s Bogom, to znači da su se ispovijedili, pričestili i primili bolesničko pomazanje. Kad su teže bolesni, nemojte se bojati reći im da se izmire s Bogom. Nije isto umrijeti u miru ili umrijeti u nemiru.

Ispraćaj pokojnika dogovara se u pogrebnom poduzeću koje određuje datum, mjesto i vrijeme sprovoda. Nakon toga sprovod treba doći prijaviti netko od bliske rodbine pokojnika u župni ured na čijem je području pokojnik stanovao. Podaci koje je potrebno prijaviti u župnom uredu radi upisa u Maticu umrlih su:

• ime i prezime pokojnika
• datum, mjesto rođenja i OIB
• adresa stanovanja
• donijeti osobnu iskaznicu pokojnika, OIB i dvije osmrtnice (tzv. particetle)
• ime supruga ili supruge, te roditelja
• uzrok smrti
• je li primio bolesničko pomazanje / ispovijed
• datum, vrijeme i mjesto sprovoda
• nadnevak Mise zadušnice za pokojnika

Ukoliko imate još kakvih pitanja ili nejasnoća, slobodno ih iznesite na razgovoru u župnom uredu.

Smrt i sprovod

Slučaj smrti nekoga našeg ukućanina, prijatelja ili znanca uvijek nas teško pogađa. To je za nas nepovratni rastanak. A svaki je rastanak težak, jer s njime odlazi dio nas samih. Bol i potištenost nas tada zahvaća. Posebno je to slučaj s rastankom po smrti. Ipak vjera u Krista nas hrabri da smrću sve ne prestaje. Ljubav i dobrota naših dragih - njihova osobnost - trajno ostaju. Možda u smrti ona postaje za nas još opipljivija i djelotvornija. Vjera u uskrsnuće i život koji se nastavlja - u tim teškim trenucima jedina su nam utjeha.

Kad doznamo za smrt kojeg prijatelja ili znanca izrazit ćemo obitelji sućut, ponuditi im se bez ustručavanja za pomoć u tim teškim trenucima i svojom vjerom u uskrsnuće biti im podrška. Ako ikako možemo, sudjelujmo u sprovodu. 

Misterij smrti

Ništa u našem životu nije tako sigurno kao činjenica da ćemo umrijeti. To je prestanak našeg ovozemnog života i napuštanje svega što imamo i što jesmo. To je prekid svih naših nauma i snova. Htjeli bismo zaboraviti i u sebi ugušiti misao na smrt. No, ta misao nesmiljeno prožima sve naše dane i pokazuje nam privremenost i prolaznost svega što činimo. Neki smrt smatraju besmislom i prazninom. Može li se to gledanje uskladiti s današnjim isticanjem dostojanstva i vrednote ljudske osobe? Može li čovjek prijeći u ništavilo te zauvijek prekinuti veze s drugim ljudima, veze koje su ga činile osobom u zajedništvu s drugim ljudima?

Poput svoje braće ljudi koji ne vjeruju u Boga, i mi kršćani se suočavamo sa sablazni smrti. I mi poput njih tražimo njezin smisao. O njoj razmišljamo i gajimo u sebi nadu i čežnju za životom. Krist nam otkriva smisao smrti. Mi smatramo da je ona svršetak, a Krist govori da je ona prijelaz. Svojim uskrsnućem pokazao je da život izvire iz smrti.

Stoga je smrt za nas poziv da živimo i smislenim činimo svoj rad i svoj život kako bismo jednom mogli zauvijek taj život živjeti u punini. (pek)

* Natpis na crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju