Ministranti
Poslužitelji oltara
Ministrirati prevedeno s latinskog „ministrare“znači služiti, a ministrant je služitelj, poslužitelj kod Kristova oltara, u službi euharistije. Ministrant je odmah do svećenika te je svojom službom u bogoslužju kao njegov najbliži suradnik. Ministrant je, dakle, mladi ili odrasli kršćanin koji tijekom svete mise i drugih bogoslužnih obreda pomaže ili poslužuje svećeniku.
Bogoslužje je posebno slavlje u čast samome Bogu. Biti u posebnoj blizini Božjoj nije samo posebna čast nego je to i odgovornost. Sveta misa je najuzvišenija molitva koju vjernici mogu prinijeti Bogu. Stoga se od poslužitelja oltara očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato ministrant pozorno prati odvijanje obreda, moli se sabrano, dostojanstveno i pobožno se vlada.
Uzorno vladanje ministranta treba vjernike poticati na molitvu. Nikako ne bi bilo u redu da svojim ponašanjem i držanjem na bilo koji način ometa svećenika ili vjernike.
Ministrantsko odijelo ne želi samo uljepšati ministranta kao osobu, već želi obogatiti liturgiju. Lijepo odjeven ministrant uz svečano i ozbiljno ponašanje je ukras liturgije. Nebeski zaštitnik ministranata je sv. Tarzicije. Bio je to mladi rimski kršćanin koga su poganski dječaci pretukli na smrt pokušavajući mu oteti posudicu s posvećenim hostijama koje je nosio bolesnim kršćanima. Tarzicije je radije umro nego dopustio da mu otmu posudicu s hostijama koju je skrivao u svojim njedrima. Poginuo je 15. kolovoza 257., pa mu je taj nadnevak i spomendan. Prvi ministranti u povijesti Crkve bili su apostoli Petar i Ivan. Njih je Isus poslao u selo da pripreme prostoriju u kojoj je kanio s učenicima blagovati Posljednju večeru.
Ministrantska služba u Crkvi nije vezana ni za dob ni za spol. A to znači da i djevojčice (žene) mogu posluživati kod olatara potpuno ravnopravno s dječacima (muškarcima).
Uzorno vladanje ministranta
Ministrant u crkvu uvijek dolazi čist, uredan i pristojno odjeven. U crkvi treba biti, ako je ikako moguće, najmanje 15 minuta prije početka svete mise, odnosno predviđenog bogoštovnog čina. Poučen ministrant također zna da ulazeći u crkvu zapravo ulazi u sveti prostor. A to znači da već pred vratima crkve mora prestati svaki suvišan razgovor i svaki oblik neprikladnoga ponašanja. Iz kamenice uzima blagoslovljenu vodu, pobožno se prekriži, pravilno se pokloni pred Presvetim (desnim koljenom do poda) i dostojanstveno produži do svoga mjesta u crkvi ili sakristiji, ako je predviđen za službu.
Sakristija je sastavni dio crkve. A to znači da i za sakristiju vrijede ista pravila ponašanja kao i za crkvu. U sakristiji se razgovara samo ako je to nužno potrebno. Ti razgovori, dakako, uvijek moraju biti tihi!
Tijekom svete mise uzoran ministrant drži sklopljene ruke. Ne okreće se uokolo i ne razgovara nepotrebno s drugim ministrantima. Pobožno prati obrede i sudjeluje u njima.
Pri odlasku iz crkve treba pokleknuti pred Presvetim svetohraništem. Na putu, od svoga mjesta do izlaznih vrata, nema razgovora. Uzeti blagoslovljenu vodu iz kamenice, učiniti znak križa i izići iz crkve.
I na kraju - plemeniti ministranti ponašaju se pristojno i dostojanstveno i izvan crkve.
Dužnosti ministranta
- redovito i točno sudjelovati u službi Božjoj i na sastancima;
- prije sv. mise doći barem 15-ak minuta prije kako bi se pripremio za ministriranje, redovito uredno obučen, počešljan, čiste odjeće, obuće i ruku;
- prije i nakon sv. mise obaviti molitvu te pobožno i sabrano obavljati svoju službu kod oltara;
- svetoj pričesti pristupati što češće;
- ministrantsko odijelo čuvati i spremati kao i sve crkvene predmete i stavljati ih na predviđeno mjesto;
- za svaki se izostanak od mise ili sastanka valja ispričati te u slučaju spriječenosti misliti o zamjeni.
Osobine dobroga ministranta
Slava Božja na prvome mjestu
Ministranta nikada ne smije voditi želja za osobnim isticanjem nego iskrena nakana da doprinese uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Sve što god radi neka bude na veću slavu Božju.
Poslušnost i poniznost
Dobar ministrant je poslušan u svemu te spremno i bez mrgođenja prihvaća svaku obvezu. On neće u posluživanju tražiti da sebe istakne, jer zna da i najmanjom službom slavi Boga.
Čistoća duše
„Tko će uzići na goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto“ (Ps 24). Poslužitelj oltara mora nastojati da bude svet. Zato će se ministrant čuvati svakog grijeha, a ako teže sagriješi tražiti će mogućnosti da se što prije ispovijedi.
Strahopoštovanje
Ne samo prema Bogu već i prema svemu što je povezano sa službom Božjom ministrant treba osjećati najdublje štovanje. Nadasve prema Isusu u svetohraništu.
Urednost i točnost.
Ako se igdje mora držati red i točnost, potrebno je kod mise. Ministrant ne smije dopustiti da se na njega čeka. Svoju službu ima obavljati savjesno. Sve što je za slavu Božju mora biti za nj veliko i važno.
Prijateljstvo
Među ministrantima treba vladati duh bratske ljubavi i povezanosti. Nitko ne smije biti zapostavljen. Dobro je kada prijeteljstvo iz crkve prenesemo na ulicu i kućama. Lijepo je ako se nastavimo družiti i izvan crkvenog prostora.
Revnost
Poslužitelji oltara moraju biti najvrjedniji učenici u školi, a napose u vjeronauku. Izvan crkve trebaju čitati vjerske knjige i časopise.
Molitva prije svete Mise
Bože, ti divnim redom dijeliš službe anđelima i ljudima. Daj da i ja kod ove svete Mise služim tvome žrtveniku poput anđela: radosno, pobožno i ponizno. Sveti Tarzicije i svi sveci i svetice Božje, molite za mene.
Molitva poslije sv. Mise
Isuse, blagoslovi mene i sve moje prijatelje ministrante. Pobudi u nama i u mnogim dječacima i djevojčicama diljem svijeta klicu duhovnoga zvanja. Ako pak mene pozoveš, daj mi snage da ti kažem: Evo me!
Poziv novim ministrantima
Pozivamo svu djecu i mlade koji žele biti poslužitelji kod oltara te svojim odazivom pomoći u napredovanju ove župe da pristupe našoj ministrantskoj službi i obogate našu zajednicu. Puno je dječaka i djevojčica koji služe Kristu, najboljem Učitelju. Zašto ne bi i ti? Dođi, prijavi se i postani ministrant.
Redoviti sastanci ministranata u našoj župi su subotom kada sa svojim voditeljem uvježbavaju zadatke koje obavljaju kod liturgijske službe i naravno uvijek je to u prijateljskom i opuštenom ozračju. (pek)
. . .