
Biti čovjek je ono najteže što postoji
30. nedjelja kroz godinu (A), 29.10.2017.

Izvor slike: jesus.ch
Bit kršćanske vjere jest cijeloga života učiti kako ljubiti Boga i braću, uvijek tražiti Boga među svojom braćom i to poglavito među najpotrebnijima i najsiromašnijima. Tek smo tada u stanju shvatiti srce blagovijesti koju nam je Krist donio. Najbolji znak da ljubimo Boga jest naša ljubav prema drugim ljudima. Kako da to činimo?
1. čitanje (Izl 22, 20-26): Bog čuje vapaj siromaha. - Bog je uvijek nježan i dobar prema siromasima. To on traži i od svoga naroda. Uvijek će među nama biti siromaha: stranaca, beskućnika, napuštenih, ljudi koji trebaju našu pomoć. I naša je zadaća za njih se poput Boga brinuti i pružiti im svoju pomoć i podršku.
2. čitanje (1 Sol 1, 5c-10): Vjera u Krista je zarazna. - Prve kršćanske zajednice su uzor svim zajednicama koje žele širiti blagovijest Kristovu. Živa crkvena zajednica omogućuje nastanak drugih vjerničkih zajednica. To vrijedi i za našu zajednicu!
Evanđelje (Mt 22, 34-40): Objedinjenje zakona ljubavi prema Bogu i bližnjemu. - Židovski su pismoznanci u Bibliji mogli izbrojiti 248 zapovijedi i 365 zabrana, ali nisu znali što je od toga najvažnije. Isus im je zato protumačio da su sve zabrane bez ljubavi prazne. Govori im o dvjema zapovijedima Zakona koje su slične i jednake. Prednost ipak daje ljubavi prema Bogu. No dodaje i ovo tumačenje: "Sve se na tome zasniva". Ukinemo li te zapovijedi, sve se lomi: i Zakon i Proroci. "Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, lažac je" (1 Iv 4, 20). Te dvije zapovijedi Krist je učinio jedinstvenima i vidljivima kroz svoju riječ i svoju smrt.
O ovoj temi razmišljao je i veliki njemački književnik i evangelički obraćenik Manfred Hausmann: "Biti čovjek znači biti bližnji. Biti bližnji znači voljeti drugoga. Voljeti drugoga znači biti uz njega kada nitko ne želi biti uz njega, imati vremena za njega, kada svi žure mimo njega, izvući ga iz njegove zbunjenosti i izgubljenosti, prihvatiti ga unatoč njegovoj ravnodušnosti i hladnoći, izdaji i njegovu neprijateljstvu, prihvatiti čitavo njegovo biće, sve njegove osobitosti i nepojmljivosti. Biti čovjek je ono najteže što postoji".
Prepričano evanđelje
NAJVAŽNIJA ZAPOVIJED
Kad su humanisti čuli njegovu tvrdnju, da je njegov nauk radosna vijest za sve ljude, odlučili su ga staviti na kušnju pa ga upitaše: Učitelju, koja je najvažnija zapovijed?
On odgovori: Ljubi Boga svoga svom snagom, a bližnjega kao samoga sebe!
Tada oni doskoče: Što ima Bog od toga, ako ga čovjek ljubi? Zar je ovisan o njegovoj ljubavi? Mi humanisti mislimo da je bolje ako se čovjek potpuno usredotoči na čovjeka. Tko diže oči gore, odvraća ih od služenja ljudima i ne može im se posve posvetiti.
I počeše mu predbacivati: Ti opterećuješ čovjeka i razdvajaš ga, tražiš da ljubi i Boga i bližnjega.
Na sve to on im odvrati: Vi hoćete da čovjek ljubi ljude svim srcem i svom snagom? - Tko ne ljubi Boga, neće ljubiti druge ni s pola srca. Ljubit će na kraju samo sebe - svim srcem i svom snagom. (A. Jarm)
Nedjeljna čitanja:
Klikni za prikaz čitanja!




