Veležena
Uznesenje Blažene Djevice Marije, Velika Gospa
Izvor slike: Naslovnica knjige "Veležena", izdanje Inmedia 2003, urednik Petar Kuran
Marija je uvijek bila povezana sa svojim Sinom. To se najsnažnije očituje kad ona sluša Boga koji joj priopćava svoj život u Kristu. Ona s Kristom pobjeđuje grijeh (Bezgrješna), ali s njime će nadvladati smrt i ući posvema u Očevu slavu. Za mnoge je smrt sudbina protiv koje se bore, sudbina kojoj ipak ne mogu izbjeći. Od Kristova uskrsnuća život je snažniji i on pobjeđuje smrt i grijeh. Marija je već sada dionica te pobjede koju slavimo današnjim blagdanom.
Crkva u Hrvata od starine je posebno svečano slavila blagdan Velike Gospe. Diljem Hrvatske i okolnih zemalja gdje žive Hrvati katolici, brojne su crkve posvećene Uznesenju Marijinu (među ostalim i zagrebačka i pulska katedrala). U svim se našim marijanskim svetištima 15. kolovoza slijevaju rijeke hodočasnika od kojih mnogi prelaze i desetke kilometara pješice. (...)
Hrvati katolici najviše štuju i slave onu koju po čudotvornom liku Majke Božje Remeske još davno nazvaše "Advocata Croatiae" (Zagovornica Hrvatske) upravo o blagdanu Velike Gospe.
Slaveći blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, Crkva želi čovjeku i čovječanstvu posredovati njoj objavljenu radosnu istinu da se u Mariji, najmanje jednome čovjeku, jednome od naše vrste, već dogodila punina nebeske slave koja je namijenjena svim ljudima.
Zato Katekizam Katoličke Crkve Mariju naziva "Eshatološkom ikonom Crkve", to jest ostvarenom slikom članova Crkve u konačnici, nakon kraja vremena, s onu stranu kraja vremena. To i jest najbitnija poruka blagdana Uznesenja Marijina ili blagdana Velike Gospe.
Ovaj blagdan, koji naviješta da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo, jest dakle radosna proslava i svjedočenje o onome što je i nama pripravljeno, o ononme što ćemo i mi jednom u konačnici postati, nagovještaj da će Krist i nas kao potpune ljude, sa svime što jesmo i s čime nas je Bog stvorio, nakon kraja našega zemaljskog života dovesti k Ocu. (Priređeno prema: abcmisal.ks , J. Zečević, karmelićanin)
. . .
