Imajte povjerenje, ja sam, ne bojte se!
19. nedjlja kroz godinu (A), 13.08.2017.
Izvor slike: catholicconvert.com
Bog se očituje u nečujnim djelima služenja i strpljivosti. Zato svoje učenike Isus šalje s bitno drugačijim poslanjem od 'fanatičnih misionara'. Ne smiju donositi oganj i mač, nego mir. Njihov nastup treba biti nenasilan. Uvijek spremni podići svoj glas u obranu onih koji su sluge, a ne gospodari u ovom svijetu.
Prvo čitanje - 1 Kr 19, 9a. 11-13a
Ilija prorok doživljava neuspjeh u svom poslanju. Izraelci se ne odazivaju. Bježi u pustinju, želi umrijeti jer ne vidi više smisao u svom proročkom zvanju na zemlji. Bog mu se javlja, šalje mu anđela i hranu te ga "motivira" da krene 400 km daleko na sveto brdo Horeb. Tu će Ilija konačno u tišini i samoći susresti Boga.
Njegovo iskreno ali uporno traženje Boga promijenilo je njegovo srce da je postalo osjetljivije. Ilija si ne dopušta biti zaslijepljen od snažnih i moćnih događaja. Tek kad ga je okruživala tišina i blagost znao je: Sada je Bog ovdje. Tek je na brdu Gospodnjem Ilija našao mir te je morao ispravljati svoju sliku o Bogu.
Bog mu pomaže da ukroti svoju naglu narav i tako služi njemu, blagom i milosrdnom Bogu, kroz služenje braći i sestrama. Bilo je to Ilijino obraćenje, vraća se u Izrael i nastavlja proročko djelovanje.
Drugo čitanje - Rim 9, 1-5
Pavlu je poznata važnost koju u Božjem djelovanju ima njegov židovski narod. Unatoč tome što Židovi ne prihvaćaju Isusa za Mesiju Pavao ne da protiv svoga naroda, niti ih se odriče niti ih se stidi, ali ne da ni protiv Isusa. Naučava da su svi ljudi od početka grješni, ali Bog im dariva opravdanje po vjeri i krštenju Krista raspetoga i uskrsloga. Pavao, Duhom Božjim nadahnuti apostol unaprijed zna da će se jednom svi vjernici nanovo naći u Kristu.
Evanđelje - Mt 14, 22-23
Susret s apostolima "na moru" zbiva se nakon gozbe koju je od malo kruha i nekoliko riba priredio Isus za veliko mnoštvo u nenastanjenom kraju. Apostoli su cvali od sreće kad su vidjeli oduševljeno mnoštvo nakon bogatog objeda. Zato ih Isus "spušta na zemlju" i šalje ih lađom na drugu stranu jezera, a on se povlači u osamu na molitvu. Priroda i osama su uvijek idealna kulisa za sabranu i nadahnutu molitvu. Upravo je takvu praksu imao Isus i povlačio se u tišinu i osamu kako bi s Ocem uspostavio savršenu komunikaciju.
Isus pak svoju bliskost i jedinstvo s Bogom pokazuje i hodom po vodi Genezaretskog jezera. Isus je jači od oluje. On hodi po moru koje je za Židove simbol razorne moći. Poziva i Petra da s njime hodi po tom moru.
Životne oluje, kojima se bile izložene prve kršćanske zajednice, karakteriziraju mnogostruke sukobe iznutra i izvana. "Kako ćemo dalje?" bilo je pri tome uvijek važno pitanje. Pitanje koje vjerojatno ni nama danas ne bi trebalo biti strano.
No, današnje Evanđelje nam pokazuje da nas Bog ne želi poštedjeti od oluja i noći našega života, ali on je s nama: "Hrabro samo! Ja sam, ne bojte se!" Ovaj Isusov poziv nam pokazuje sasvim jasno da nas neće ostaviti same. To nam jamči da se smijemo nadati da će biti s nama u olujama i nevoljama našega života.
. . .
