O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka
13. nedjelja kroz godinu (A), 02.07.2017.
Izvor slike: freeimages.com
Današnje nas nedjeljno evanđelje konfrontira s jednim teškim Isusovim zahtjevom: tko ne ostavi sve zbog njega – Krista, nije njega dostojan. S pomiješanim osjećajima pristupamo tome zahtjevu. Zar to nije tvrdokornost i nemilosrđe bez mjere – zapustiti odnos prema ocu, majci, djeci, braći, prijateljima, sve što nam je drago i vrijedno? To jedan Bog, koji je Bog – Ljubav, ne može misliti.
Nađemo se u sumnji s pitanjem bi li nam život bez Boga i njegovih zahtjeva bio lakši i jednostavniji. Ne bismo li živjeli bolje i ugodnije se proveli kad bismo izbjegavali Božju volju koja za nas kršćane počesto znači patnju i muku.
Život po onom kako nas je Bog usmjerio, često nam predstavlja samo muke i poteškoće, bol i jad, odricanje i žrtvu. S druge strane pravim životom držimo onakvo življenje koje je svega toga oslobođeno. Tako da u nama neprestano postoji sukob između našega života i života po Božjem naumu i usmjerenju. Kad se pokušamo osloboditi pritiska izvršavanja Božje volje te počnemo živjeti nekim svojim životom, osjećamo u sebi nelagodu jer nam je dobro i ugodno živjeti po svojim željama.
Možda ćemo ojađeno primijetiti kako u našem životu nažalost nema ništa dobra, kao niti u cijelom svijetu. Da nam je križ pretežak, bolest prevelika, patnje nesavladive, a u životu nam se nikada ništa nije lijepo dogodilo. Ali tada se prisjetimo da nam je netko nekada u životu pružio barem neki osmjeh ili učinio neko maleno dobro djelo, jer je u nama prepoznao Krista Patnika.
Isus nam govori da njega iznad svega ljubimo - ne zato jer bi bio zavidan i ljubomoran, već zato što je to jedini način da sve druge naše ljubavi opstanu. Samo ako je On na prvom mjestu, svakoj drugoj ljubavi osigurano je potrebno nadahnuće.
I kao što nije u pitanju treba li nam električni razglas, električna rasvjeta, električno grijanje… već imamo li elektrike. Ako nje nema, ni drugoga ničega nema. Tako je i u našem duhovnom životu u čemu smo pozvani, poput akumulatora, puniti se energijom Božje riječi u aktivnom življenju euharistije, kako bismo svijetlili i svjedočili Krista kao njegovi učenici u svijetu.
