Pozvani smo na svjetlost života
Treća nedjelja kroz godinu (A), 22. siječnja 2017.
Iz Galileje, prezrene, napola židovske a napola poganske zemlje, svjetlo se podiglo i zasjalo nad siromasima i potlačenima. Evanđelje o kraljevstvu Božjem, o nadolazećoj Božjoj moći, dobra je vijest za one koji su otvoreni takvom izazovu. Tu vijest razumijeti će primjereno onaj koji je odlučio slijediti Isusa i biti novi čovjek: čist i čitav čovjek u slobodi koju mu Bog daje.
1Č: Veliki dio izraelskoga sjevernog kraljevstva pripadalo je 732. godine prije Krista asirijskom kraljevstvu u kojem je galilejski narod prognan i bačen u povijesnu tamu nepostojanja. No, u tamu prodire svjetlost. Matejevo evanđelje vidi ovo obećanje ispunjenim kada je Isus došao u Galileju, gdje naviješta Kraljevstvo Božje i poziva svoje sljedbenike.
Spasiteljevo nas svjetlo oslobađa. Bog je slomio jaram naših grijeha, našega nasilja i naše uskogrudnosti. Potlačeni kršćanin slobodniji je od svojih tlačitelja.
2Č: U korintskoj crkvi postoje podjele, skupine ili skupinice, koje se pozivaju na određene misionare i učitelje, na "kult ličnosti". No, time je Krist "podijeljen", srce evanđelja je uništeno. Ne živi kršćanska zajednica od osobne karizme nekog propovjednika, njegova šarma ili talenta nego od snage križa Kristova.
Ovaj odlomak svetoga Pavla i danas je veoma suvremen. U Crkvi ne bi smjela vladati razdjeljenost i strančarstvo. Jedini nam je učitelj Krist Gospodin.
EV: Isus je napustio Nazaret i nastanio se u Kafarnaumu, na području Zebulunovu i Naftalijevu, jer se trebalo ispuniti proročanstvo Izaijino. Središnje mjesto Isusova javnog djelovanja počinje u Galileji; On naviješta kraljevstvo Božje i liječi bolesne. Riječ i čudesa su znakovi spasenja koje je Bog pripremio za ljude. Prije čudesa Isus poziva ponizne ribare za svoje prve učenike: Petra i Andriju, Jakova i Ivana; dva puta dva brata. Čuju poziv i prihvaćaju ga srcem, čak i prije nego što to umom mogu spoznati što će im to nasljedovanje donijeti, u poniženju i veličini.
Kršćani, katolici, godine Gospodnje 2017.! Čuvajmo se svih sredstava moći i sile. Znajmo da u različitim pomrčinama našega života postoji također i izlazak sunca. Bog nam ga obećaje. Trebamo ga samo moći očekivati, izdržati tamu, uzdajući se u novo svjetlo narednog dana!
A siguran sam da to nije prazno očekivanje. Siguran sam da je to pouzdano kao i očekivanje novoga jutra. (usp. schott, abc misal)
. . .
Prvo čitanje: Iz 8, 23b–9,3
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
. . .
Drugo čitanje: 1Kor 1, 10-13.17
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
. . .
Evanđelje: Mt 4, 12-23
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: "Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu." Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
. . .
