Sluga Božji, svjetlost narodima
izvor: bibleplaces
Druga nedjelja kroz godinu (A), 15. siječnja 2017.
Vjerojatno se i vama već dogodilo da znate točno da ste nešto loše učinili i računate čvrsto s "olujom". Bez dobrih izgleda. I tada stiže taj od kojeg očekujete oluju, netko nadređeni, šef - i neočekivano on s vama ophodi prijateljski i s poštovanjem, daje vam do znanja da se nemate čega bojati već da je sve u redu, i želi vam pomoći.
I tada neočekivano svijet izgleda skroz drugačije i odjednom dobijete predujam povjerenja da opet imate hrabrosti iznova započeti i sve činiti bolje.
Nešto slično čujemo danas u pismu apostola Pavla Korinćanima (nastavit ćemo slušati njegova pisma sve do 8. nedjelje kroz godinu). Puno je poteškoća i nevolja u toj maloj zajednici kojoj se Pavao obraća pismom. Ona se mora snalaziti u velikom svjetskom lučkom gradu, sa svime što se u takvom gradu događa.
Korint je bio kao tiganj najrazličitijih religioznih i filozofskih ideja, a poganski hramovi posvuda. Pokvarenost toga grada u doslovnom smislu, te socijalne razlike među stanovnicima bile su ogromne. U takvoj sredini izjasniti se i živjeti kao kršćanin bilo je zaista teško. Prije svega jer je kršćanska zajednica među sobom bila nejedinstvena. To je stvaralo međusobne probleme, u slavljenju euharistije, u vjerskom nauku, sve do poricanja uskrsnuća mrtvih. Stanje je tako loše da Pavao jednostavno mora posredovati, jer ova mu zajednica leži na srcu. Uostalom, sam ju je utemeljio.
Vrijedno je spomena kako Pavao počinje svoje pismo. On ne piše kao privatna osoba, niti kao Pavao iz Tarza, već kao "pozvani apostol" to jest kao ovlašteni poslanik njegova Gospodina. Time daje do znanja da njegova riječ ima autoritet, najviši autoritet. Ako ima nešto za reći ili napisati tada to čini po nalogu Isusa Krista. Dakle, ako govori, tada govori sâm Gospodin.
Tada stiže nešto što se možda ne bi očekivalo. Nema predbacivanja, nema pranja mozga, nema oluje, nema kritike odozgo "s oltara" već tek jedno objašnjenje i tumačenje: On ih pozdravlja i oslovljava ih "svetima", "Crkva Božja u Korintu", "Posvećeni u Kristu Isusu", "Neka vam je milost i mir od Boga".
Nije li ovo prekrasno što Pavao tu piše? Iako je ta zajednica puna problema, i ako ti kršćani i kršćanke možda ne žive uzorno i sveto - unatoč tome naziva ih "svetima". Ta svetost ne znači moralno savršenstvo od koje su korintski kršćani bili prilično daleko. Ne, ta svetost, o kojoj govori apostol, koja se ne oslanja na ljudsko djelo, koja ne mora biti zaslužena nego počiva na odabiru Božjem koji je poklanja.
Ne zato što bi bili tako dobri nego zato što ih je Krist posvetio u krštenju, jer je On Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta - zato su oni sveti. Da, oni su sveti bez obzira što je bilo i bez obzira što će još doći. Bog ih je izabrao zbog njihove slabosti da njome posrami one koji se smatraju jakima.
I to je za mene "predujam" koji Pavao daje, kredit koji im obećava - sve se mijenja u potpuno drugačijem svjetlu. Kršćanska zajdnica u Korintu ne mora najprije postati dobra da bi je Bog ljubio nego ona može biti dobra jer je od Boga ljubljena.
Ova Pavlova teologija želi nam reći: Ako nas Bog treba, tada neće dopustiti da se "zaletimo u zid" nego nam daje ono što trebamo kako bismo mogli naše zadaće u dobroj mjeri uraditi. Ako ipak nije sve u redu i zajednici u Krintu ne ide onako kako bi željela, ne smije očajavati jer su članovi Božje zajednice, oni koji su pozvani, još uvijek sveti - jer su po Isusu Kristu posvećeni. I to im nitko ne može uzeti.
Ono što vrijedi za kršćansku zajednicu u Korintu, vrijedi i za župu na Kajzerici da smo Božja zajednica, da smo i mi pozvani kao sveti, posvećeni u Kristu Isusu, Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta.
Prorok Izaija, apostol Pavao i Ivan Krstitelj danas kao i nekoć naviještaju nam Krista. I mi smo "uzvanici, sveti" koji danas trebamo riječju i životom prenositi njihovu poruku.
. . .
Prvo čitanje: Iz 49,3.5-6
Gospodin mi reče: "Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: "Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje."
. . .
Drugo čitanje: 1Kor 1,1-3
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
. . .
Evanđelje: Iv 1, 29-34
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
"Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu. "
I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."
. . .
