Mladiću, kažem ti, ustani!
Deseta nedjelja kroz godinu (C), 2016.
Krist je za sveg svog djelovanja dosljedno očitovao Božje milosrđe i ljubav prema onima koji su siromašni, potrebni spasenja i pomoći. To je i trajni zadatak Crkve, okrenuti se prema siromasima duhom i siromasima koji su potrebni bilo kakve materijalne pomoći. Tako Bog biva po Crkvi trajno nazočan i djelotvoran u povijesti.
1. Čitanje
Starozavjetni prorok Ilija (židovski Elijah u značenju "moj Bog je Jahve") ima važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji. Ime ga je obilježilo jer je svakodnevno potvrđivao da je Bog Jahve njegov životni program. Bio je Božji čovjek koji je, živeći u 8. st. prije Krista, znao prepoznati Božje putove kojima je hodao, branio i zastupao. Tajna moći ovoga čovjeka bila je njegova trajna povezanost s Bogom.
Budući da je Ilija bio prognan od Božjih protivnika morao se skrivati u tuđoj zemlji. Tako se zatekao kod nepoznate žene udovice koja je imala sina jedinca. Ona mu predbacuje da je svojom prisutnošću u njezinu domu privukao Božju kaznu na njezin grijeh da je Bog dopustio da joj sin smrtno oboli i umre.
Prorok pokazuje Božju snagu u sebi te se ispružen nad djetetom pomoli: "Gospodine, Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova". Božji sluga vraća majci oživljenog dječaka, a ona stječe povjerenje u prorokovo poslanje.
Ovo čudo - i nijedno drugo - nije samo sebi svrha. Ono objavljuje milosrdnog Boga koji želi vazda pomoći onima koji su potrebni pomoći, spašava nevoljne i potvrđuje da proroci djeluju po Božjem poslanju.
2. Čitanje
Apostolu Pavlu jedino je poslanje i zadaća navješćivati Krista - Sina Božjega. Pavao iznosi Galaćanima svoj životopis, piše im o svom obraćenju i priznaje kako je progonio i pustošio Crkvu Božju te da mu prošlost nije bila čista. Njegovo propovijedanje nije ljudsko iznašašće već djelo Božje.
Pavao ima viziju kako Crkva Kristova treba biti izgledati, kao zajednica svih naroda. Ističe da je duboko ukorijenjen u židovstvo, ali da ga objavom Isusa Krista Gospodin vodi izvan granica židovstva u svijet svih naroda, jer da ono što on naviješta nije ljudska pamet nego Božja riječ. Time je Kristova Crkva postala sveopća, za sav svijet.
Na današnju nedjelju želimo se još jednom posvijestiti kako ovome čovjeku moramo puno zahvaliti.
Evanđelje
Mladić iz Naina bio je jedino dijete majke udovice. Isus ga je oživio od mrtvih da bi utješio ožalošćenu majku, ali da bi se otkrila moć Božje ljubavi, pa kaže: Došlo je vrijeme da obećanja budu ispunjena, "... slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje" (Lk 7,22). Isus želi biti više nego neki čudotvorac. On vidi svoje poslanje u tome - biti milosrdan i suosjećajan, obratiti ljude na velikodušnost i milosrđe.
Poštovanje i sućut pokazuje Isus prema ženama kao jednoj od društvenih grupa onoga vremana koje nisu bile dovoljno priznate kod Židova i pogana. Smatralo se da je bolest ili prerana smrt dotičnog uvijek Božja kazna za njegove javne ili tajne grijehe. Za smrt mladih osoba uvijek se smatralo Božjom kaznom za grijehe roditelja.
Oživljavanjem udovičina sina Isus ispravlja takvo mišljenje čime izražava Božju dobrotu prema poniznima i ožalošćenima, a ovim činom tu dobrotu objavljuje.
Ovo kratko evanđeosko izvješće o događaju iz Naina može se shvatiti kao poziv da se suprostavimo "kulturi smrti" i opredijelimo "za život". (pk)
