Svijet Boga gladan

Tijelovo, 2016.

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove slavi se deset dana nakon Duhova i to četvrtkom. Tijelovo je spomen na jeruzalemski Veliki četvrtak, kad je Isus u nazočnosti svojih učenika ustanovio euharistiju. Tijelovskom procesijom slavimo Isusovu posljednju večeru na otvorenom u kojoj sa središnjom vjerskom tajnom kršćana valja upoznati javnost.

Isus Krist je uistinu nazočan među nama u prilikama kruha i vina. Kruh i vino su simboli darivanja, žrtvovanja, kako kaže sv. Augustin: "Ako se s grožđem ništa ne dogodi u preši, iz njega neće postati vino", a mi bismo mogli nadodati: "Ako se s pšeničnim zrnom ništa ne dogodi u mlinu, iz njega neće postati kruh".

Jedino tako sprešano grožđe i smljeveno pšenično zrno postaju nešto drugo, nešto novo - vino i kruh, u obliku u kojem se ne mogu štedjeti, u kojem su spremni sebe žrtvovati i promijeniti, jedino tako postaju darovi koji nama ljudima dobro čine i koje trebamo - kruh života i vino radosti.

I sve to sigurno nije slučajno da nam Isus upravo ova dva dara, koja su prošla kroz prešu i mlinski kamen, daruje u euharistiji, uspomenu na svoju patnju i smrt, uspomenu na svoju žrtvu i predanost. Jer i za Njega vrijedi: Da se na križu ništa nije dogodilo ne bi nas mogao otkupiti. I da nije dopustio biti satrt i razbijen ne bi postao naš Otkupitelj i Spasitelj.

Budući da se nije štedio i mislio samo na svoju dobrobit nego se za druge potpuno žrtvovao - ON je za nas postao Kruh i Vino, od čega imamo život. Tajna vjere: U smrti je život. Njegova smrt je za nas postala život. Za nas to postaje jako važno, živjeti i umrijeti ne samo za sebe nego i za druge.

Potpuno drugačije nego što nam pripovijeda jedna priča:

Pšenično zrno ležalo je s drugim zrnima na tavanu. Uvijek kad bi mlinar došao po zrna da ih odnese u mljevenje ono se uvijek negdje sakrilo da ne bi moralo u mlin. I na koncu je tavan bio prazan. Sva zrna su smljevena u brašno i postala su kruh. Samo jedno zrno ležalo je negdje u tavanskom kutu jer je previše na sebe pazilo da mu se ništa ne dogodi. Tada dođe mlinarov kalfa da s metlom počisti tavan i zrno je zajedno s drugim otpadom bilo bačeno u smeće.

Ljudsko društvo je kao iz ove priče, kako kaže sv. Pavao: "Primajte jedni druge u svoje društvo, kao što je Krist vas primio u slavu Božju" (Rim 15,7).

Tradicija tijelovske procesije iz razloga vjere i zajedništva potječe iz davnih vremena. Prva tijelovska procesija održana je u njemačkom gradu Kolnu 1277. godine. Taj se običaj proširio po cijeloj Europi. U procesijama svećenik u pokaznici nosi posvećenu hostiju, a puk u njegovoj pratnji pjeva, moli i nosi cvijeće. U hrvatskoj tradiciji tijelovskih proslava velike su procesije bile dio obilježavanja blagdana Tijelova sve do pred početak Drugoga svjetskog rata. Tijelovske procesije nažalost nisu kao takve uvijek i svugdje bile dobro prihvaćene. Tako je u vrijeme komunističke strahovlade sudionike tijelovskog mimohoda tajna policija snimala sa svrhom naknadne represije. U mnogim komunističkim zemljama „Mimohod demonstracije vjere“ bio je jednostavno zabranjen.

Stari je običaj primjerice procesija poljima i livadama, u kojoj su na Tijelovo svečano urešeni konji i kola; različite katoličke udruge nose zastave s različitim slikama iz povijesti spasenja; ulice i trgovi prigodno su okićeni cvijećem i piljevinom, a sve radi naznake zajedničkog sudjelovanja.

U međuvremenu dolazi do željenog demokratiziranja društva, te euharistija može na blagdane ponovo doći u središte javnih proslava. Prijašnje staleško razvrstavanje u procesiji na pojedine skupine muškaraca, žena, mladeži i djece, na skupine ljudi različitih zvanja, zamijenio je zajednički nastup obitelji. Tom tijelovskom procesijom uz zahvalu Bogu na njegovom čudesnom stvaranju svijeta, želi se istaknuti i naša odgovornost za ljude i okoliš.

Mi kršćani odgovorni smo za svoga bližnjega i za cijeli svijet. Hraneći se Kristovim tijelom trebamo posvjedočiti svijetu da nitko nije sitiji od onoga tko je Boga gladan, niti ima itko gladniji od onoga tko je Boga sit. Samo takvi mogu svijet nahraniti, jer dok zasićuju svoju glad istinski težeći za Bogom, s druge pak strane ostaju gladni i žedni pravednosti na zemlji i spasenja svojih bližnjih.

Biti će ova svetkovina Tijelova plodonosnija ako Kristovo tijelo koje blagujemo u nama ražari tu svijest i odgovornost, te nas učini njegovim suradnicima u skrbi za duhovno i tjelesno dobro vlastite braće. Svatko prema svojim optimalnim mogućnostima. (pek)