Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Nedjelja – Dan Gospodnji
Nedjelja je blagdan od samih početaka kršćanstva; davno prije i od Uskrsa kao blagdana. Od početka se nedjelju slavilo u obitelji s euharistijom, nazivajući to lomljenjem kruha. „Tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela srca“ možemo pročitati u Djelima apostolskim (Dj 2,46).
Prvi kršćani su nedjelju slavili prije zore ili u noći uvijek nanovo svetkujući Isusov život, smrt i uskrsnuće. Nedjelja i jest stoga obnova uskrsne proslave.
Tek godine 321. u vrijeme cara Konstantina Velikoga, nedjelja je proglašena državnim blagdanom; četiri godine poslije, na koncilu u Niceji, uveden je blagdan Uskrsa. U to se vrijeme razvija i obveza slavljenja nedjeljne mise. Nedjelja, prvi dan u tjednu, naziva se i Dan Gospodnji. Isus Krist je za nas svjetlo - izlazeće sunce (njem. Sonntag - dan sunca = nedjelja). Zanimljiv je i monogram iz prvih kršćanskih vremena sastavljen od grčkih slova, koja naznačuju Kristovo ime X = latinsko H; P = latinsko R (XP / HR = Krist).
Nedjeljno slavlje uvijek je bila javna svečanost. Oko crkve obrtnici postavljaju trgovačke stolove; otuda su nedjeljni godišnji sajmovi dobili ime (njem. Messe = sajam), što je i do danas ostalo u uporabi. Čak iz najudaljenijih zaselaka nedjeljom se očekivao najmanje po jedan predstavnik iz svake obitelji.
Prijedlozi
• Nedjeljom se djeci podijeli džeparac. Već petkom valja s djecom napraviti program za nedjelju.
• Nedjeljom valja sudjelovati samo u onim programima u koju se može uključiti cijela obitelj.
• Program ćemo na televiziji gledati samo onda, ako on zanima cijelu obitelj.
• U nedjelju treba razmotriti obiteljski program za cijeli tjedan, a tako isto i program koji je predviđen u našoj župi.
